Rokenrol tefter: POPIK u Bečeju, 14.6.2025.

20 Jun., 2025

PXL_20250614_160025438

Ispred bine prije početka druge noći

Kad nam je na Instagram stigao poziv za prisustvo na festivalu Iluzije slobode u Bečeju, moram priznati da je to bilo ugodno iznenađenje. Ugodno zato jer festival postoji već neko vrijeme, ima svoj identitet, a mi nismo bili načelno najčvršće povezani sa tom ekipom, osim povremenih susreta na sličnim manifestacijama. Kad ti neko uruči takav poziv, znači da si na radaru, pa se udaraš nogom u guzicu od sreće i krećeš putem svjetala bine.

Iz Sarajeva smo krenuli u subotu ujutro. Bio je to drugi dan festivala, i do nas su već stigle vijesti da se ekipa odlično provela na prvom danu. Drugi dan je bio više-manje gerijatrijski rock’n’roll susret, po pitanju godina, stila ili iskustva. Atheist Rap, Saša 21 (Veruda iz KUD Idijota), Noviot Pochetok i mi. Jedina, uslovno rečeno, iznimka je bio bend Milovan kojem je ovo bio prvi nastup, ali “uslovno rečeno” jer bend čine ljudi koji su svirali godinama u drugim bendovima.

Put do Bečeja protekao je mirno. Na granicama nije bilo zastoja, kad imaš ATA Carnet nemaš ni neke pretjerane brige. Srbija još uvijek ne postavlja pitanja o radnim dozvolama kao Hrvatska, pa je put još lagodniji.

Spuštamo se niz Frušku Goru i prolazimo kraj Novog Sada. Pitam se koga ćemo sve vidjeti iz tog nama milog grada. Znamo da će tu biti Zgro i Jovana (To Be Punk / OOTD ekipa). Vozimo se dalje i pronalazimo salaš The Spirit of Schultz na mapama. Parkiramo na mjestu pored puta.

PXL_20250614_153552133

Put ka festivalu prolazi kroz čudesne predjele

Salaš, za one koji nisu upoznati sa riječima mađarskog porijekla (ako gdje griješim, osjećajte se slobodnim ispraviti me), predstavlja imanje na kojem se nalazi kuća i pripadajući objekti za jedno domaćinstvo koje je nekad bilo centar seoskog života. Schultz je misteriozni vlasnik ovog salaša, mi ga nismo upoznali, ali sama činjenica da dopušta da se na njegovom posjedu održava jedan ovakav festival daje nam za pravo da pomislimo da je ljudina.

Iluzije slobode imaju jako ekološku notu; na ulazu dobijete i tvrdu plastičnu čašu kako bi se smanjio plastični otpad, a pušači dobiju i malu "džepnu pepeljaru". ODLIČNO rješenje.

Svirku smo dogovorili sa Bojanom, a dočekuje nas njegov buraz Igor koji nam pomaže da se smjestimo, od unošenja opreme u backstage, do odlaska do apartmana. Od mjesta gdje smo parkirali do backstagea ide se putem kao iz bajke; prvi dio puta je nizbrdica koja je šetnja kroz šumarak, zatim se put pretvara u malu drvenu platformu koju okružuje trska, a onda se izbije na ulaz koji ponovo vodi kroz omanju šumicu. Nakon minutu hodanja, izlazi se na čistinu na kojoj je smještena bina sa prostorom za publiku, ali i nizom štandova.

Na tim štandovima upoznajemo Dušana i dio Iluzije slobode ekipe. Obavještavaju nas da će se oni brinuti za prodaju majica, što nas oslobađa i tih obaveza, te mi oduševljeno prihvatamo njihovu odgovornost nad ovim dijelom posla, kao i jednu brzu dunju koju ispijamo sa domaćinima. U bekstejdžu ulogu domaćina od Dušana preuzima Sima koji se brine da nam ništa ne zafali ni u jednom trenutku. Čovjek je car.

Pogled odozada

Spomenuta rakija od dunje je jedino što sam popio cijelu noć - u srijedu, tri dana prije nastupa, podvrgnut sam hitnoj drenaži, stomatološko-hirurškom procesu koji mi je iscijedio gnoj iz zubnog mesa iznad petice. Ušivenih usta i sa osjećajem nelagode, danima sam ispirao usta žalfijom i molio univerzum da mogu nastupiti na festivalu. Ispostavit će se, hirurg koji me operisao, zubar i punica koja je stomatologinja u penziji su bili u pravu kad su rekli da se ne brinem.

Ostat ću još malo na štandovima, odnosno ponudi hrane i pića na festivalu: sve je brutalno pristupačno, da ne kažem jeftino. Iluzije slobode čak nude i besplatnu supu Red Skins za zainteresirane, ostatak hrane je brutalno prihvatljiv (do 5 KM).

Nisam pio, ali vidio sam da se nude craft piva i špriceri, te domaći sokovi i kokteli od zove, medovače i nane, sve po cijenama koje su stvarno okej. Da ne kažem da su nam organizatori po dolasku tutnuli u ruke toliko kupona za pića da smo na kraju častili i prijatelje, plus nam je ostalo još kupona. Nevjerovatno.

Mi bendovi smo bili dočekani sjajnom klopom u bekstejdžu - rebarca za ljubitelje mesa, hagraš za nas koji više volimo nešto jednostavno ili smo uništenih usta, plus svježa kupus salata. Ne može bolje. Za tehniku su se brinuli naš stari poznanik Cef i ekipa. Kad vidiš Cefa bez majice, znači da je dostigao radnu temperaturu. Sklopi to sa onim njegovim neodoljivim osmijehom i dredovima, i svjestan si da si u sigurnim rukama.

BRŽE!!!

Na binu prvi izlazi “novi kolačić” Milovan. Bojan, naš organizator, ima dobar tim sa sobom - frontvumenka Ivana, bubnjar Andy, basista Vuk. Ne znam ja ocijeniti najbolje onu muziku - radi se o nečemu između alternativnog hardcorea, post punka, sa društveno ispravnim tekstovima. Pjesmu “Sloboda” Bojan posvećuje “svom malom”.

Basista Vuk ga lomi, ubi potpuno. Kasnije sam razgovarao sa Ivanom, i ona mi govori da ima ljudi koji ih porede sa Mižerijom, ima ljudi kojima zvuče ko Fugazi. U svakom slučaju, solidan nastup praćen publikom koja je reagovala ispravno i sa puno podrške, davši bendu krila.

Dok Milovan svira i normalne dvije trećine POPIKa se pripremaju za svirku (Mirso i Sejo), ja ćaskam sa Raduletom iz Atheist Rapa. Čovjek mi postaje sve draži kako ga viđam po ovim nastupima. Drugog gitaristu Branka na prvu nisam prepoznao, dokaz da sitna promjena u frizuri mijenja i čovjeka.

Radule ukazuje na tegobu kasnog sviranja, pa mu i ja prepričavam naše avanture iz Kutine, kad smo svirali poprilično kasno. Reče mi on da su Nomeansno navodno imali stavku u ugovoru da neće nastupati nakon određenih sati.

Sve više razumijem takvu postavku.

Izlazimo na binu nakon Milovana, predstavljamo se kao Milorad iz Laktaša, a onda se "ispravljamo" na naš sad već tradicionalni “vojvođanski pseudonim” - Bošnjačko nasilje. U publici je iz Vršnjačkog nasilja basista Ljuba kojem kasnije posvećujemo i pjesmu “Štaš Popit”.

Lista je po prvi put, da bi nama bilo zanimljivije, degenerisana od strane Googleovog AI-ja Geminija koji je, za divno čudo, sa minimalnim inputom složio odličnu listu.

Ono što je dobro odrađeno na ovom nastupu je izvedba Krastija (mislim da je to bio drugi put da je izvodimo) u kombinaciji sa Ima Posla jer obje ove pjesme sviramo u C#, što je najniže što sam se ikad štimao u bilo kojem od svojih bendova. Ali kad Mirso kaže da se nešto uradi, to se radi bez pogovora jer on ima uvijek dobre i pravovaljane razloge.

Završavamo 40-minutni set izvedbom Nozdrve koju na licu mjesta pretvaramo u straight edge propagandu gdje umjesto “začepljena nozdrva” pjevamo “recite drogama ne” zbog određenog broja djece koje su roditelji doveli na festival i koja trčkaraju bezbrižno poput vila.

Hvala, Bečej!

Nakon nas na binu se penje Saša 21. Veruda i ekipa su noć ranije svirali u Požegi. Trebalo im je nekih pola sata da se otkrave, a onda su otprašili svoj dio posla korektno.

Dok Sašin trio razvaljuje ramonesovski inspirisan rokenrol, upoznajem se oficijelno sa Popom iz Atheist Rapa koji se pokazuje kao jedan od najduhovitijih i najmoćnijih ljudi koje sam sreo. Čovjek je takav dobroćudni zajebant da jednostavno zrači.

Nakon Saleta stiže moćni, premoćni Noviot Pochetok, bend koji zvuči tako svjetski da se osjetiš ponosan što si im posudio Autan da se napršću i prežive blizinu rijeke. Noviot Pochetok ili The Beginnings sviraju od 2003. godine, makedonski su prvaci odlične melodije koja nije njanjava, pa bend zvuči istovremeno čvrsto i zarazno.

Finale večeri je novosadski Atheist Rap. O Ateistima se može pisati nadugo i naširoko, ono što bih ja primijetio je sljedeće: bilo da sam stajao na sredini među publikom ili kraj stepenica koje vode na binu gdje mi je najbliži bio gitarista Branko, svjedočio sam usviranoj mašineriji Novosađana. Svaki pokret njihovih ruku, nogu po pedalama, uzdaha i povika na mikrofon, sve je toliko odmjereno da smo mi vječni amateri za takve likove, što i nije loše jer imamo čemu stremiti, ne dao Lemmy da smo dostigli svoj plafon.

PXL_20250614_224114073

Atheist Rap, perfekcija

Ateisti su bili predivni u svakom smislu te riječi i nije čudo što zauzimaju poziciju koju zauzimaju u panteonu jugoslavenskih pank božanstava.

Iako smo netom nakon završetka njihovog nastupa pokupili stvari i krenuli putem apartmana (bilo je to oko dvice iza ponoći) jer smo svi bili mnogo umorni, uspjeli smo uhvatiti pogledom ili progovoriti sa ekipom drugarica i drugova koji su došli da isprate naš nastup.

Bili su tu (pišem u zagradi bendove iz kojih ih možete znati) Duška (Peripetija), Sonja (Out of The Darkness), Kruno (Smrt Razuma), Mr. DNA (S.U.S. / Tri Kapljice), Ljuba (Vršnjačko nasilje), Aca (Nagon / Hitman), Mengele (Gužva u 16-ercu), Mrak (Grupa Tvog Života) i svi ostali kojih se sad u ovom trenutku nažalost ne mogu sjetiti (pišite mi da vas dodam). Žao mi je što nisam sa svakim mogao stati koliko sam htio.

U povratku nazad kući jedna obaveza nas je svratila u Novi Sad, te dovela do velikog zadovoljstva, brzog viđanja sa Zgroom, Jovanom i Ljubom na Petrovaradinu, što se desilo poprilično spontano i rezultiralo ispijanjem najmanje osam litara kisele vode.

PXL_20250615_140549999

Zgro, Ljuba, Jovana, Mima SAHC i mi

Iluzije slobode i Bečej su bili predivni prema nama. Hvala vam na svemu što dajete ovom bendu i iskreno se nadamo da se vidimo prvom prilikom, opet na bini, ili u funkciji posjetitelja festivala. Stavite Bečej na mapu, Iluzije slobode su mrak.

Do idućeg puta,

Sharan (bukirajte nas na popikpunk@gmail.com)

Na putu do Bečeja i nazad smo slušali…