Rokenrol tefter: POPIK u Kutini, 19.4.25
Ove godine smo donekle usporili sa nastupima, pa je prvi, onaj u Kutini, održan prethodnog vikenda. Razlog sporosti je logistika, zajebancija sa novim albumom i ostalim obavezama.
Kad već imamo vašu pažnju, Brzi i grozni će biti objavljen 9. maja, a album je već u pretprodaji na Bandcampu.
Poziv da nastupimo u Kutini stigao je od Mihaela iz ekipe Oko društva. Mihael nas je, koliko sam ja uspio skontati, vidio u Županji, kad smo nastupali na SAWA Festu, što još jednom govori o značaju festivala za balkanski hardcore punk. Mi pokušavamo klincima u Sarajevu objasniti iznova i iznova zašto je SAWA važna za uvezivanje, ali nam nikako ne ide. Jebi ga, kasnije kroz razgovor sa još jednim značajnim predstavnikom punk propagande, saznajem da i on ima iste probleme sa mlađima u Zagrebu.
Nikakav problem, ako neće oni, mi ćemo.
Euroblok htjeli bacati na binu da bendovi ne budu ljuti; nije Mima dala
Krećemo iz Sarajeva nekad prije 11 sati za Kutinu. Put protiče lagano, uz sendvaje iz Europa Sana koje su nam sada tradicija. Nakon vijećanja odlučili smo se za put Zenica-Doboj-Gradiška, Mima nas vozi. Na našoj granici nikakvog zastoja, Carnet predan i završen u rekordnom roku (iskreno, mislim da na ovom prelazu najbrže rade Carnet). Gužva nas čeka na granici Hrvatske, a onda i pitanje o radnim dozvolama koje nam zavrće stomak u čvor.
Znamo mi da graničari znaju šta nas pitaju i znamo mi na šta misle, ali ide ona klasična - neprofitna udruga i razmjena kulture, što i nije laž. Graničarka nam veoma konkretno stavlja do znanja da nas pušta na lijepe oči, na čemu smo joj zahvalni.
U nastavku na ovoj carini, po prvi put uspješno, hrvatski carinici nam ne popunjavaju ATA Carnet. Kad kažem "prvi put uspješno", i ranije su htjeli, ali sam ih molio i kumio. Razlog nepopunjavanja? Ne treba za instrumente koji se smatraju ličnom opremom. To je paradoks ovih dokumenata - jedna država ih traži za izvoz, drugoj ne treba za uvoz. Ako ih imamo, moguće da nam neće trebati, ako ih nemamo, moguće da nećemo moći ući ili ćemo platiti carinu. Sve je drkanje kad si bend, pogotovo kad pokušavaš razmišljati u legalnim okvirima.
Hotel Kutina... jer prije je bilo bolje!
Stižemo u Kutinu negdje oko 17.30, pola sata prije roka. Upadamo u Hotel Kutinu, kompleks koji odiše jugoslavenstvom. Evidentno je da se hotel još nije privatizirao, pa je minimum uložen u njega. Hodnici na trećem spratu smrde na nikotin ispušen sedamdesetih i osamdesetih. U sobama katodni televizori. Smijemo se i zajebavamo vrteći se u krug. Hello Cleveland punim. Da neko ne shvati krivo - odličan je to smještaj, sve dok je toplo, čisto i mirno, mi smo prezadovoljni.
Nakon što smo ostavili stvari izlazimo napolje, sjedamo u auto i vozimo do Barake koja je udaljena nepune tri minute vožnje. Stižemo ispred kluba koji izvana izgleda oronuo, a iznutra iznimno sređen, sa možda najčišćim klupskim WC-om koji sam vidio u dugo vremena. U sklopu Barake, koja navodno nije ona ista Baraka koja je kultna, nalazi se i vježbaona, a uz sami zid Barake i open air bina. Na tom prostoru upoznajemo se sa našim organizatorom Mihaelom, mladićem ugodna glasa i karaktera, te ostatkom ekipe iz Oka društva koji su angažovani oko kuhanja graha, nosanja stvari ili tehnike.
Nuclear Altar je vrhunski
Malo-pomalo pristižu bendovi i tu mi skontamo da nas je naš profesionalizam zajebao - stigli smo do 18 kako smo i rekli da hoćemo, ali sad se nalazimo u neobranom grožđu. Kažu da nema probe, već samo line check (kasnije skontamo da je ipak bilo probe, šteta što ne preispitujemo autoritete), i da izlazimo na binu - ŠESTI.
Da stavimo stvari u perspektivu - kad si mlad, najčešće želiš da duže sjediš i mlataraš kurcem, piješ i izađeš u terminu koji je "hedlajnerski". Kad si malo stariji, shvatiš da je svirati šesti od osam bendova PRAVO SMORNO i da tu moraš donijeti neke teške odluke. Tako ja odlučujem da ne pijem, hem zbog mamurluka, hem zbog toga što bih umro da sam pio šest sati.
Noć protiče kao i na svakom festivalu ovog tipa; red buke, red priče, red smijeha. Susrećem se sa Borisom aka KKTZ-em, frontmenom požeškog Nuclear Altara sa kim su u društvu i Mata (Koridor), Sertić (Starvation) i ostali. KKTZ sve bolje izgleda (i zvuči), a srećemo se svakih deset godina.
Uslikao sam Atomic Fault u zaletu na publiku. Mladi, brzi, zajebani, sviđa mi se
Dok smo mi došli na red, fascinirali su nas:
Nuclear Altar - ako se za neki bend može reći da zvuče požeški, to je Nuclear Altar. D-beat mrak na našem i engleskom, usvirani brutalno dobro.
Giht - Vjetroslav Prdinski (Taste of The Pit) kojeg sam upoznao na sarajevskom koncertu Rulesa svira bubanj u Gihtu. Giht zvuči ko najbolji bend ikad. Ja ne znam šta je ono.
Plastika - nije Plastika moj fah po nekoliko pitanja (čisto stilski), ali kapa im se mora skinuti jer su usvirani i brutalno agresivni. Ništa tu ne fali, moderan je to hardkor i posao rade odlično.
Zbog brzine bendova i kratkoće setova ipak na binu izlazimo pola sata prije no što je najavljeno, petnaestak minuta iza ponoći. Nažalost, to nije bilo dovoljno brzo da se izbjegnu dvije najteže kombinacije za konektovanje sa publikom kada si prvi put u njihovom gradu - jedan dio publike je preumoran da bi entuzijastično iznio tvoj nastup, a drugi je prepijan i boli ih naprosto kurac šta ti kao izvođač želiš.
Tako stvari odmah kreću ukrivo tokom najave i prvog izvođenja pjesme "Olena". Dobacivača iz publike smirujem jednim glasnim "ššššš" i upozorenjem da se ne treba dobacivati. "Olena" je naša nesnimljena pjesma koja se treba naći ove godine na EP-ju koji smo posvetili Oleni Popik. Dvije pjesme sa EP-ja su već gotove, istoimena koju smo izveli, te pjesma "Moral" koju smo također htjeli odsvirati u Kutini, ali smo na bini skontali da ipak to ne radimo.
Na ovoj baš izgledamo staro, ali više smo umorni nego išta
Set je prošao sasvim okej. Na drugoj polovici, kad smo počeli svirati materijale sa "Ublehe", ekipa je postala zainteresiranija, a pritom se našao i neki razdragani mladić koji me ljubazno gestikulacijom upitao da li želim da me gađa cigaretama u glavu. Nakon što nisam odgovorio, on je ipak odlučio da je šutnja pristanak, pa me zavalio kutijom u glavu.
Nisam reagovao, ali jeste ekipa iz organizacije, te su veselog mladića ljubazno odstranili, na čemu sam im zahvalan. Još se jednom-dvaput on vratio nazad, ali nikad nije stigao do mene.
Završili smo nastup nakon nekih 35 minuta izvedbom "Nozdrve" i brzo se povukli nazad, te binu prepustili beogradskom Atomic Faultu sa kojim smo već djelili binu na HardCorner festu u Beogradu. Oni su došli u donekle izmijenjenom sastavu i naprosto su PODERALI. Kasnije, neki mladić kupuje našu majicu i govori "Žao mi je što ste bili tako dobri za publiku koja je bila tako kurac." Njegove riječi, nisu naše!
Provrtili smo se još malo narednih pola sata, a onda umorni shvatili da je rani dolazak bio poguban za našu odluku da gledamo Pogubu, tako da smo njih preskočili ovaj put (žao nam je!), odlučili da spakujemo sve i krenemo put hotela. Sutradan na doručku, Halid Bešlić za jednim stolom, mi za drugim, zajedno jedemo sa švedskog stola hranu koja me toliko podsjetila na nekoliko ležanja na KCUS-u da mi je bilo malo muka. Barem nisam bio mamuran.
Kutina je bila dobra prema nama, ako ništa, zbog učenja - stvarno smo prestari da sviramo među zadnjima, pogotovo ako dođemo tako rano. Također, odsad ćemo se morati malo više angažirati po pitanju tonskih proba, ne samo zbog nas na bini, već i da publici bude bolje.
Hvala Mihaelu od srca, ekipi Oko društva, Bartu iz Plastike (Heihaizija), bendovima, Sertiću i Kukcu. Hvala i našoj Mimi koja nas vozi svuda.
Do idućeg puta (bukirajte nas na popikpunk@gmail.com)...
Sharan
P.S. Na putu do i od Kutine slušali smo...
Heaven's Gate - Tales from a Blistering Paradise Plastika - Sijamski blizanac Giht - Giht Nuclear Altar - Wasteland Filth Atomic Fault - Lobotomized Poguba - Demo Poison Idea - Feel The Darkness The Lords of The New Church - S/T Viagra Boys - Welfare Jazz Circle Jerks - Wild In The Streets i Golden Shower of Hits Foreseen - Untamed Force (najmanje tri puta) Destruction - Infernal Overkill Urlik - S/T Lady Gaga - MAYHEM